Neka Allah dž.š. našim šehidima podari lijepi Džennet a njihove porodice neka pomogne i olakša im da strpljivo podnose rastanak sa svojim šehidima do Određenog dana.

Poštovana braćo i sestre, ovom prilikom ćemo, ako Bog da, kazati nešto o desetom danu muharrema, poznatijem kao Jeumu Ašura, pada prekosutra, dakle u subotu, 24. 11. 2012. godine.

Pored dva Bajrama, muslimanske ili hidžretske Nove godine i Mevluda kao dana u kojem je rođen Muhammed a.s., muslimani imaju nekoliko značajnih datuma koji u kalendaru nisu označeni kao praznični dani. Prvih deset dana muharrema su odabrani dani, a posljednji od njih,  10. muharrem- Jeumu Ašura je posebno vrijedan.

Jeumu Ašura je još poznat i po nazivu 'IDU RUSULILLAH- Bajram (praznik) Božijih poslanika, jer su skoro svi u Kur'anu spomenuti poslanici na ovaj dan bili spašeni od nevolja koje su ih pritiskale, ili su bili počastvovani posebnom Allahovom milošću. Muhammed a.s. nam u ovom danu preporučuje post i pojačan ibadet.

Po hadisu koji se prenosi od Ibn Abbasa r.a. šejh Abdul- Kadir el- Gejlani navodi u svom djelu El- Gunja da su se na taj dan dogodili mnogi važni događaji. ovom prilikom ćemo nabrojati neke od njih, a dio posebno izdvojiti i o njima kazati nešto više, kako bi svi uzeli pouku.

-Na taj dan stvoreni su meleki. Meleki su nevidljiva, duhovna, samo Allahu odana bića koja su stvorena od svjetlosti- nura. Stvoreni su prije ljudi što zaključujemo iz prvog dijela 30. ajeta sure El- Bekare u kojem se kaže: ''A kada Gospodar tvoj reče melekima: 'Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti...'' Biti svjestan postojanja meleka znači biti u svome životu okrenut činjenju dobra i izbjegavanju zla, jer postoje meleki koji sve to bilježe ali i oni koji če nas o našem životu pitati u kaburu, te o onome što smo radili, što radimo i što ćemo raditi obavještavati našega i njihovog Gospodara.

-Na taj dan je stvoren Adem a.s. i na taj dan mu je primljeno pokajanje. Adem a.s. je stvoren od turaba- zemlje. Prvo prebivalište Adema a.s. i njegove žene h. Have r.a. bilo je Džennet. Kao otvoreni neprijatelj ljudi, šejtan je nagovorio Adema a.s. i h. Havu da priđu drvetu, pa će postati meleki, zatim da će imati moć koja nikada neće prestati trajati itd. Sve to kao i radoznalost čovjeka doveli su do toga da je Adem a.s. posegao za onim, što mu je pored tolikih dobara  jedino bilo zabranjeno. Poslije ovoga Adem a.s., h. Hava i šejtan su spušteni na Zemlju. Adem a.s. je zamolio Gospodara da mu oprosti i molba mu je bila uslišana. O tome se u 37. ajetu sure El- Bekare kaže:'' I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga i On mu oprosti; On, doista prima pokajanje, On je Milostiv.''  Iz ovoga slučaja mošemo naučiti da je čovjek u stalnoj borbi sa šejtanom, da se ne smije opuštati i da ukoliko bude zaveden i počini grijeh ne treba da gubi nadu i da očajava. On se ima kome obratiti i ima od koga oprost zatražiti, ali da to bude iskreno kajanje uz obećanje da se tom grijehu više nikada neće vratiti. Takav ne samo da biva očišćen od grijeha, nego ulazi mešu one koje Allah dž.š. voli, a što zaključujemo iz kur'anskih riječi: “...zaista Allah voli one koji se kaju i one koji se čiste!“

-Na taj dan je stvoren Ibrahim a.s. i tog dana je spašen od vatre. Ovom prilikom ćemo spomenuti neke događaje iz njegovog života koji nam jasno pokazuju zašto je on stekao počasni naziv HALILULLAH- Allahov prijatelj.

- Poziva oca u islam, iako mu je otac bio idolopoklonik kao i njegovi ostali sunarodnjaci, ali i onaj koji je izrađivao božanstva sebi i svome narodu. Ovaj poziv nije imao sretan završetak, jer su i njegov otac i ostali ljudi ostali gluhi na njegove pozive i upozorenja da im njihova božanstva ne mogu ni korist ni štetu donijeti.

u namjeri da pokaže svojim sunarodnjacima da je to tako on ruši sve kipove osim jednog i dokazuje im da su u zabludi ukoliko bi povjerovali da božanstva mogu pomoži samima sebi a kako tek mogu pomoći njima. Zbog toga biva prognan iz svog naroda i svog zavičaja.

- Bio je bačen u vatru kojoj je Allah dž.š. naredio:'' O, vatro, budi hladna i spas Ibrahimu.''
- Ibrahim a.s. je doživio duboku starost sa svojom suprugom, a nije imao poroda. U takvom stanju on se obraća Allahu dž.š. da mu podari čestito dijete. U suri Es- Saffat, 100-107 o tome se kaže: ''Gospodaru moj, daruj mi porod čestit, reče Ibrahim. I Mi ga obradovasmo dječakom lijepe naravi. I kada on odraste toliko da mu u poslu poče pomagati Ibrahim reče: 'O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš (o tome)? 'O oče moj', reče, 'onako kako ti se naređuje postupi vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.' I njih dvojica poslušaše, i kada ga on čelom prema zemlji položi Mi ga zovnusmo:' O, Ibrahime, ti si se objavi u snu odazvao a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine. To je, zaista, bilo pravo iskušenje. I kurbanom ga velikim iskupismo.'' Ovo kur' ansko kazivanje nam pokazuje šta je Ibrahim a.s. bio spreman učiniti za Allahovo zadovoljstvo, ali i to da je njegov sin bio spreman da posluša svoga roditelja i svoga Gospodara. Ibrahim a.s. nije tražio od svoga sina da pristane na klanje, nego je pitao šta on misli o tome, šta bi on uradio kada je Allahova naredba u pitanju. Kako bi naša djeca postupila u daleko manjim zahtjevima od gubljenja života ne trebamo posebno govoriti. Naravno da u tome veliku ulogu imaju i sami roditelji koji odgajaju svoju djecu ili su brigu o njihovom odgoju prepustili nekome ili nečemu drugom. Događaj o iskupljenju Ibrahimovog sina desio se na dan Jeumu Ašura.

-Tog dana je Musa a.s. i njegovi sljedbenici spašen od faraona koji je nešto ranije naredio svojim podanicima da mušku djecu Israilićana ubijaju, a žensku ostavljaju u životu. Musa a.s. je vidio da će Israilićani kao ljudska vrsta izumrijeti ako se ne isele u drugo mjesto. Musa a.s. je poveo Israilićane u Obećanu zemlju, a faraon sa vojskom je pošao  u potjeru za njima. Kad su došli do mora Musa a.s. je udario štapom po vodi i ona se povukla ostavljajući pješčani prolaz kroz more, a koji se zatvorio kada je faraon i njegova vojska naišla kroz njega.

-Na taj dan su otklonjene muke  Ejjuba a.s.. U Allahove poslanike koji su podnijeli najveća iskušenja spada i Ejjub a.s. koji je bio kušan time što je najprije izgubio imetak, zatim djecu, nakon čega je toliko obolio da su mu dijelovi tijela otpadali tako da se nije mogao pomijerati. Jedini pokretni dio njegovog tijela bio je jezik kojim je zahvaljivao svome Gospodaru, Allahu dž.š. i molio Ga za oprost i milost. O ovome se u Kur'anu a.š. u suri El- Enbija u 83. i 84. ajetu kaže:'' I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio:' Mene je nevolja snašla, a ti si od milostivih najmilostiviji- odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu milošću Našom čeljad  njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.''

-Na taj dan je rođen i uzdignut pretposljednji Božiji poslanik Isa a.s.  Allah dž.š. stvorio ga je direktno u utrobi majke. O tome se u Kur' anu a.š. kaže:'' Slučaj Isaa  kod Allaha je kao i slučaj Adema, stvorio ga je od zemlje i rekao:' Budi i on postade.''

Što se tiče njegove smrti njegovi protivnici kažu da je razapet na križu, ali to Kur' an a.š. demantuje riječima:'' Nisu ga ubili niti razapeli nego im se pričinilo, a u drugom ajetu kaže: "Nego ga je Allah uzdigao Sebi.''

-Tog dana Nuh a.s. je spašen od potopa. Allah dž.š. je poslao Nuha a.s. njegovom narodu da ih poziva u islam. Nuh a.s. je čovjek koji je proveo najduži život na ovom svijetu. I pored toga što je među svojim narodom proveo hiljadu manje pedeset godina, pozivajući ih danonoćno nije uspio pridobiti veliki broj vjernika. Nakon nevjerstva Nuhovog naroda, Allah dž.š. na Zemlju spušta sveopći potop, a Nuh a.s. i njegove pristalice spas nalaze u lađi, koju je Nuh a.s. sagradio po Allahovoj dž.š. volji i naređenju. Potop je trajao sedam dana i nakon toga voda se povukla tako da su Nuh a.s. i njegove pristalice bili spašeni. U slučaju Nuha a.s. možemo vidjeti da ni njegov sin ni njegova supruga ne prihvataju Islam i ostaju nevjrnici bez obzira što se radi o supruzi i sinu Allahovog poslanika. To što nečiji član porodice ne želi da bude pokoran Allahu dž.š. i pored truda koji se na tom putu ulaže ne daje nam opravdanje da nekoga smatramo manje vrijednim kod Allaha zbog nepokornosti Bogu nekih članova porodice. Isti je slučaj i kada se neko okrene vjeri a njegovi roditelji javno krše propise islama. On zbog toga ne smije biti omalovažavan, jer će svako pojedinačno biti pitan za svoju pokornost Allahu dž.š., ali i za trud da drugima prenesu poruku islama.

-Tog dana je oprošteno Davudu a.s., data je vlast Sulejmanu a.s., tada je spuštena prva kiša i prva milost, Lut a.s. je spašen od svoga naroda...

Jeumu Ašura je bio poseban dan za neke narode i prije dolaska Muhammeda a.s. O tome nam govori i to da su Jevreji posebno svetkovali taj dan, a Muhammed a.s. je preporučio vjernicima da ga provode u 'ibadetu U vezi sa Jeumu Ašurom Muhammed a.s. je rekao: ''Za post Jeumu Ašure, ja ću se zauzeti kod Allaha dž.š. i zamoliti za onoga ko bude postio taj dan da mu bude kefaret (za grijehe koje je počinio u prošloj godini).'' Koliko vrijedi post desetoga dana, ali i drugih dana ovog mubarek mjeseca vidimo iz hadisa koji glasi: ''Poslije farz posta (ramazanskog), Allahu je najdraži post u mjesecu muharremu.'' Oni koji žele postiti Jeumu Ašuru koja pada u subotu, trebaju taj dan povezati sa danom ispred ili iza njega, jer je Muhammed a.s. preporučio da se ne posti samo petak, samo subota, ili samo nedjelja, jer su to dani koji su posebni dani jedan za muslimane- petak, drugi za Jevreje- subota, a treći za kršćane- nedjelja. Dakle ko ima namjeru da posti neka uz subotu posti i petak ili nedjelju. Oni koji se odluče da dan provedu u postu trebaju početi sa postom u trenutku zore, a ona je ovih dana oko 5,00 sati.

U nekim našim krajevima običaj je da se na ovaj dan napravi jelo zvano hašura, koje se pravi od raznih zrnastih plodova, suhog voća, začina i mirođija.

Kod muslimana u pojedinim zemljama Srednjeg Istoka ovaj dan se posebno dočekuje i obilježava, jer je na ovaj dan dakle desetog muharrema 61. godine po Hidžri (10. 10. 680. god.) u mjestu Karbeli 25 milja od Kufe u Iraku ubijen poslanikov unuk h. Husejn. Imami Husejn je sin h. Alije r.a. i h. Fatime r.a.

Allahu dž.š., učini nas od onih koje će obasuti Tvoja milost u ovim mubarek danima i kojima ćeš primiti njihove 'ibadete. Amin!

                                                          Hariz ef. Pašić