Broj osnovaca u jednom našem entitetu, onome koji sebi tepa Republika Srpska, pao je u protekle četiri godine za trinaest posto. To je jednostavna demografska i statistička činjenica. Usto i dramatična. Iza te činjenice stoji sedamnaest godina – ne računajući rat – sistematske i sistemske korupcije, posvemašnje pljačke, i ono što je sa stanovišta teksta koji slijedi uvjerljivo najvažnije, politike aktivnog sprečavanja protjeranih i izbjeglih da se vrate na svoja prijeratna prebivališta.Ovako agresivnu politiku kakvu vodi sadašnji režim u RS-u, ali i svi prethodni, politiku u potpunosti podređenu doslovnom čišćenju "svog" dijela zemlje od nepodesnog genetskog materijala, nisu u stanju voditi visoko industrijalizirana i razvijena društva sa bilo kakvim izgledima za održivost. Politika institucionalne diskriminacije nije provodiva bez posljedica i po zajednicu u čije ime se ta politika provodi. Život je naprosto kompleksniji, a ljudi htjeli-ne htjeli, upućeniji jedni na druge, nego što to mogu zamisliti plitki, plošni i u dobroj mjeri zločinački memorandumski umovi bliski Miloradu Dodiku koje niko nije obavijestio da je Jalta bila prije sedamdeset godina, a da je u međuvremenu pao jedan zid u Berlinu.
Zajednica u demografskom sunovratu u kakvom je danas RS je zajednica čija životna snaga nepovratno curi i jednostavno ne može priuštiti da obeshrabruje, odnosno aktivno sprečava građane da se vrate i pokušaju iznova izgraditi svoje živote, odnosno da budu potrošači i poduzetnici, radnici i inovatori.
I dok su zagnojeni mozgovi savjetnika Milorada Dodika usredsrijeđeni na "dejtonsku nedodirljivost Srpske", sve je jasnije da u današnjem svijetu mogu preživjeti samo ona društva koja promoviraju svoju raznolikost, omogućavaju jednaka prava svima, pružaju jednake izglede na obrazovanje i potporu i povjerenje u naraštaje koji tek dolaze. Zvanična politika RS-a, ukoliko želi da preživi, mora biti privlačenje njenih raseljenih, dijaspore, Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih, da svoje znanje i novac stečene u inozemstvu ulože u RS. Ali, to nije moguće izvesti bez potpunog zaokreta u politici kako na lokalnom, tako i na entitetskom nivou.
Provodeći politiku sprečavanja ili podrivanja održivog povratka, prizivanjem i kreiranjem okruženja u kojem povratnici nisu dobrodošli, nastavljanjem ratnohuškačke retorike preko privatnih medija na budžetskim jaslama, negiranjem pravosudno utvrđenih činjenica o genocidu počinjenom na teritoriji sadašnjeg entiteta Republika Srpska, vlast u ovom entitetu nastavlja pucati sebi u nogu.
Naime, nisu mogući i neće polučiti nikakve rezultate pokušaji gradonačelnika Prijedora Marka Pavića da privuče investicije iz dijaspore: kao što je pokušao nedavno, šaljući izaslanike, Bošnjake, iz skupštinske većine, u Švicarsku da tamo mole prije dvadeset godina protjerane građane Prijedora da ulože u aparthejd koji je uspostavljen u tom gradu. Dijaspora, kako prijedorska, tako i posvuda sa teritorije današnjeg RS-a je uglavnom nesrpska, i ne gleda nimalo blagonaklono na ono što se tamo događa, odnosno na zvaničnu politiku entiteta. Pare ne idu bez prava. "Muslimanske" pare idu u paketu sa "muslimanskim" glasovima. To je paket-aranžman.
Emir Suljagić, Oslobođenje
Zajednica u demografskom sunovratu u kakvom je danas RS je zajednica čija životna snaga nepovratno curi i jednostavno ne može priuštiti da obeshrabruje, odnosno aktivno sprečava građane da se vrate i pokušaju iznova izgraditi svoje živote, odnosno da budu potrošači i poduzetnici, radnici i inovatori.
I dok su zagnojeni mozgovi savjetnika Milorada Dodika usredsrijeđeni na "dejtonsku nedodirljivost Srpske", sve je jasnije da u današnjem svijetu mogu preživjeti samo ona društva koja promoviraju svoju raznolikost, omogućavaju jednaka prava svima, pružaju jednake izglede na obrazovanje i potporu i povjerenje u naraštaje koji tek dolaze. Zvanična politika RS-a, ukoliko želi da preživi, mora biti privlačenje njenih raseljenih, dijaspore, Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih, da svoje znanje i novac stečene u inozemstvu ulože u RS. Ali, to nije moguće izvesti bez potpunog zaokreta u politici kako na lokalnom, tako i na entitetskom nivou.
Provodeći politiku sprečavanja ili podrivanja održivog povratka, prizivanjem i kreiranjem okruženja u kojem povratnici nisu dobrodošli, nastavljanjem ratnohuškačke retorike preko privatnih medija na budžetskim jaslama, negiranjem pravosudno utvrđenih činjenica o genocidu počinjenom na teritoriji sadašnjeg entiteta Republika Srpska, vlast u ovom entitetu nastavlja pucati sebi u nogu.
Naime, nisu mogući i neće polučiti nikakve rezultate pokušaji gradonačelnika Prijedora Marka Pavića da privuče investicije iz dijaspore: kao što je pokušao nedavno, šaljući izaslanike, Bošnjake, iz skupštinske većine, u Švicarsku da tamo mole prije dvadeset godina protjerane građane Prijedora da ulože u aparthejd koji je uspostavljen u tom gradu. Dijaspora, kako prijedorska, tako i posvuda sa teritorije današnjeg RS-a je uglavnom nesrpska, i ne gleda nimalo blagonaklono na ono što se tamo događa, odnosno na zvaničnu politiku entiteta. Pare ne idu bez prava. "Muslimanske" pare idu u paketu sa "muslimanskim" glasovima. To je paket-aranžman.
Emir Suljagić, Oslobođenje
