Da se ne zaboravi

Ispis
Ravno 17 godina je prolo otkad je Vojska Republike Srpske, vo?ena ratnim zlo?incem Ratkom Mladi?em, upala u enklavu Srebrenica i brutalno, bez milosti, uz asistenciju paravojne jedinice srbijanskog MUP-a i inozemnih dobrovoljaca-pla?enika, poklala najmanje 8372 mukaraca, ena i djece.

Barem 500 njihovih rtava bilo je maloljetno. Na popisu mrtvih i nestalih su deseci ena i djevoj?ica. Vie od 1000 rtava do danas nije prona?eno, identificirano i dostojno sahranjeno. Izme?u 25.000 i 30.000 Bonjaka, uglavnom ena, djece i starijeg stanovnitva etni?ki je "o?i?eno", protjerano iz svojih domova. Na temeljima genocida i etni?kog ?i?enja u Srebrenici stvorena je Republika Srpska, vje?ita iskra u ex-jugoslavenskom buretu baruta.

Niti danas, 17 godina kasnije, ni u Srbiji ni u Republici Srpskoj nema niti jednog izabranog dunosnika koji ?e u istom dahu preko usta prevaliti imenice "Srebrenica" i "genocid". Osim kako bi negirali da se genocid u Srebrenici doista dogodio. Kao to je to, recimo, sasvim nedavno u?inio novoizabrani srbijanski predsjednik Tomislav Nikoli?.



Genocid, a ne "zlo?in"

"U Srebrenici nije bilo genocida. U Srebrenici se dogodio veliki zlo?in koji su po?inili neki pripadnici srbijanskog naroda", opravdao je Nikoli? nadimak Toma Grobar. Brojanje leeva o?ito mu je specijalnost. Zgraala se tako ?itava regija nad Nikoli?evim primitivizmom, zaboravljaju?i da su njegove izjave samo odraz politike koju slubeni Beograd oduvijek provodi. Politike koju je prije njega predvodio i Boris Tadi?. Istina, Tadi? je ?ak dvaput posjetio Memorijalni centar u Poto?arima, poklonio se rtvama, ?ak i ponudio kakvu-takvu ispriku. Ali termin "genocid" nikad nije izgovorio. I za njega je to oduvijek bio "straan zlo?in" ili eventualno "masakr". Rije? "genocid" izostavljena je i iz Deklaracije o zlo?inu u Srebrenici, koju je ratificirala srbijanska skuptina. Inicijative nevladinih organizacija za uvo?enjem Dana sje?anja na genocid u Srebrenici i proglaavanje negiranja genocida kaznenim djelom od strane vladaju?ih redovito su ignorirane.

Je li "Velika Srbija" doista mrtva?

Marko Mati?, novinar E-novina, u tekstu naslovljenom "Genocid - rije? za koju Srbija ne eli da zna", pie ovako:

"U osnovi te politike, od devedesetih godina prolog stolje?a pa do danas, stajala su dva razloga. Jedan se odnosi na strah od produbljivanja odgovornosti i njenog proirenja na materijalni, moralni i politi?ki nivo, dok se drugi ticao straha da bi priznanje onoga to se vie nego o?igledno dogodilo dovelo u pitanje postojanje Republike Srpske kao genocidne tvorevine. To bi, pak, sa svoje strane u kona?nici, onemogu?ilo ostvarivanje i krajnju realizaciju ratnih ciljeva od kojih Srbija, usprkos javnim uvjeravanjima, nikada nije odustala. Osim uporno i ne ba pretjerano argumentirano branjenog stava srbijanskih drutvenih i politi?kih ?inilaca, ono to je omogu?ilo opstanak i preivljavanje takve politike jeste neobjanjivo nedosljedno ponaanje me?unarodne zajednice koje je ostavilo nade i prostora za nastavak realizacije velikosrpskog dravnog projekta".

Me?unarodna utnja

Legitimitet takvoj politici Srbije spremno daje i me?unarodna zajednica, u nastojanjima da opere ruke od vlastite odgovornosti. UN-ove "mirovne snage" masakr su promatrale skrenih ruku. U tome, u ostalim njihovim "intervencijama" u regiji tijekom devedesetih, kao i u naknadnim postupcima, treba traiti razloge zbog kojih je slubenoj Srbiji dozvoljeno bjeanje od moralne odgovornosti za Srebrenicu.

U zaklju?ku, posluit ?emo se ponovo Mati?evim citatom iz ranije spomenutog teksta: "Takav model ponaanja u budu?nosti moe rezultirati jedino tragi?nim zatvaranjem za?aranog kruga nasilja i zlo?ina u kojem ?e balkanski narodi unedogled ostati zato?eni".


index.hr